Farmakorezistentna epilepsija
Na KCUS-u počela ugradnja uređaja Nervus Vagus Stimulator – VNS za djecu oboljelu od farmakorezistentne epilepsije. Ovaj zahvat, koji se do sada radio samo u Turskoj, Hrvatskoj i Srbiji, sada je dostupan i u BiH – zahvaljujući zajedničkom radu domaćih stručnjaka i podršci tima iz Turske.
Kako funkcioniše ovaj uređaj, koliko može promijeniti živote mališana i njihovih porodica, za Novi dan govorili su dr. Emina Vukas, dječija neurologinja i neuropedijatrica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, neurohirurg dr. Ibrahim Omerhodžić i neurolog dr. Admir Mehičević.
(https://n1info.ba/)
Šta je farmakorezistentna epilepsija?
Farmakorezistentna epilepsija je oblik epilepsije kod kojeg se napadi ne mogu uspješno kontrolisati standardnom terapijom, uprkos primjeni najmanje dva pravilno odabrana antiepileptička lijeka u odgovarajućim dozama i kroz dovoljno dug vremenski period. Kada se napadi nastave i nakon optimalno sprovedenog liječenja, smatra se da je epilepsija otporna na lijekove.
Ovakvo stanje pogađa manji, ali značajan broj pacijenata i najčešće zahtijeva sveobuhvatnu evaluaciju od strane specijalizovanog tima neurologa, neurohirurga i drugih stručnjaka.
Uzrok farmakorezistentne epilepsije
Uzrok farmakorezistentne epilepsije rezultat je složene kombinacije bioloških i kliničkih mehanizama zbog kojih antiepileptički lijekovi ne uspijevaju kontrolisati napade.
Prije svega, strukturne promjene u mozgu (npr. kortikalne displazije, ožiljci nakon traume, tumori ili posljedice moždanog udara) mogu stvoriti trajna epileptogena žarišta. Ta žarišta imaju abnormalne neuronske mreže koje generišu napade neovisno od terapije.
Drugo, važnu ulogu imaju promjene na nivou neurona i receptora. Kod nekih bolesnika dolazi do izmijenjene građe ili funkcije ionskih kanala i neurotransmiterskih receptora, pa lijekovi više ne mogu efikasno smanjiti neuronalnu podražljivost.
Treći mehanizam je povećano izbacivanje lijekova iz mozga. Krvno-moždana barijera može pojačano izražavati transportne proteine (npr. P-glikoprotein) koji aktivno uklanjaju lijek iz moždanog tkiva, čime se smanjuje njegova koncentracija na mjestu djelovanja.
Osim toga, genetski faktori mogu uticati i na osjetljivost neurona i na metabolizam lijekova, što dodatno smanjuje terapijski učinak. Rani nastup epilepsije, visoka učestalost napada i dugotrajno trajanje bolesti također povećavaju rizik od razvoja farmakorezistencije.
Ukratko, farmakorezistentna epilepsija nastaje kada se strukturni, molekularni i genetski faktori udruže na način da standardni lijekovi više ne mogu prekinuti ili spriječiti epileptičnu aktivnost mozga.
Farmakorezistentna epilepsija – Uticaj na svakodnevni život oboljele osobe
Farmakorezistentna epilepsija može imati veliki utjecaj na svakodnevni život oboljele osobe, uključujući ograničenja u školovanju, radu, socijalnim aktivnostima i opću sigurnost. Zbog toga se u ovakvim slučajevima razmatraju dodatne terapijske mogućnosti — poput hirurških zahvata, stimulacije nervusa vagusa (VNS), duboke moždane stimulacije ili posebnih dijetetskih režima.
Cilj ovih tretmana nije samo smanjenje učestalosti napada, nego i poboljšanje kvaliteta života, veća funkcionalna nezavisnost i sigurnost pacijenata.
Pročitajte o oboljenjima koje neurohirurg liječi
